ZAKLJUČAK

Žepa se nalazi u istočnom dijelu Bosne i Hercegovine. Pripada makroregiji Srednje Bosne i Gornjopodrinjskoj mezoregiji. U administrativno-političkom pogledu Žepa predstavlja Mjesnu zajednicu u sastavu općine Rogatica, koja pripada entitetu Republika Srpska. Zahvata površinu od 82 km², a prema posljednjem popisu imala je 2 441 stanovnika, sa prosječnom gustinom naseljenosti 29,8 st./km².

Geotektonski pripada zoni Unutrašnjih Dinarida, odnosno centralnom ofiolitskom kompleksu. Prostor je građen od stijena mezozojske, pretežno trijaske i jurske starosti u kojima dominiraju krečnjaci i dolomiti. 

Reljefno, područje Žepe pripada planinsko-kotlinskoj oblasti, a zahvata dolinu rijeke Žepe koja je usječena između planinskih morfostruktura Javora i Devetaka.

U najnižoj oblasti Žepe zastupljena je umjerenokontinentalana klima, koja sa porastom nadmorske visine prelazi u predplaninsku i planinsku klimu. Prema Kepenovoj klasifikaciji ovo je prostor Cfb i Cfc klimata.

Hidrografski, Žepa pripada slivu Crnog mora, a najznačajniji vodotok je rijeka Žepa, lijeva pritoka Drine.

Na području Žepe dominiraju automorfna tla, a najveće rasprostranjenje imaju kalkokambisol i mozaik kalkomelanosol-kalkokambisol na krečnjaku.

Vegetacijski pokrov je raznovrstan, a najviše su rasprostranjene šume bukve i jele sa smrčom.

O kontinuitetu naseljenosti područja Žepe još od prahistorijskog doba svjedoče brojni arheološki nalazi i kulturno-historijski spomenici, među kojima se posebno ističu srednjovjekovni stećci i grad Vratar, kao i kameni most iz turskog perioda.

Od 70-ih godina prošlog stoljeća Žepa je zbog ekonomskih razloga bila izrazito emigracijsko područje, a kao rezultat toga imala je intenzivan proces starenja stanovništva.

U nacionalnoj strukturi najbrojnije je bilo stanovništvo bošnjačke nacionalnosti.

Zbog ratnih dešavanja i progona stanovništva u periodu 1992-1995. u velikoj mjeri je izmijenjena demografska slika Žepe. Žepljaci su raseljeni po Federaciji Bosne i Hercegovine i inostranstvu. Na ovom području danas živi oko 350 stanovnika. Obnovljenu školu pohađaju samo tri đaka.

Mjesnoj zajednici Žepa pripada 13 sela, koja su tokom rata u potpunosti uništena. Obnova kuća i infrastrukture odvija se vrlo sporo, a današnje stanovništvo Žepe ulaže ogromne napore da obezbijedi opstanak na ovom prostoru.

U privrednom pogledu Žepa je slabo razvijeno područje. Tradicionalne djelatnosti su zemljoradnja i stočarstvo ekstenzivnog karaktera. Šume su vrlo značajano prirodno bogatstvo žepskog kraja, od čije je eksploatacije, zbog historijskih i političkih okolnosti, najmanje koristi imala Žepa. Ovo područje do 2005. godine nije imalo ni kvalitetne saobraćajne veze sa susjednim gradovima.

Poljoprivredna proizvodnja, posebno proizvodnja zdrave hrane, aktiviranje do sada neiskorištenih turističkih potencijala, uz potporu države i infrastrukturno opremanje, mogu biti šansa za privredni razvoj Žepe i održivi povratak njenih stanovnika.

PRIVREDNE KARAKTERISTIKE ŽEPE

Uvjeti privrednog razvoja

S obzirom da najveći dio aktivnog stanovništva Žepe čini poljoprivredno stanovništvo,  može se zaključiti da je ovo područje bilo privredno slabo razvijeno. 

Na privredni razvoj područja Žepe uticali su brojni prirodni i društveni faktori. Jedan od vrlo bitnih faktora, koji je negativno uticao na razvoj Žepe, je nepovoljan saobraćajno-geografski položaj. Naime, Žepa je veoma udaljena od svih važnijih saobraćajnica. Od Han-Pijeska je udaljena 28, a od Rogatice 36 kilometara i prema ovim gradovima sve do 2005. godine nije imala asfaltirani put. Od ukidanja statusa općine 1958. godine i ulaska u sastav općine Rogatica, Žepa je praktično ostala na margini društveno-ekonomskog razvoja tadašnje države. Zbog toga je ovaj kraj postao i izrazito emigracijsko područje.

S druge strane, područje Žepe raspolaže sa značajnim prirodnim resursima, a to se, prije svega, odnosi na poljoprivredne površine, šume, vode i krajolike koji imaju izuzetnu turističku vrijednost.

Poljoprivreda

S obzirom na učešće poljoprivrednog stanovništva u ukupnom stanovništvu od 70,8 %, i učešće aktivnog poljoprivrednog u ukupnom aktivnom stanovništvu od 69,8 % prema popisu 1991. godine, može se reći da je područje Žepe bilo izrazito agrarno područje. Tradicionalni agrarni karakter ovog kraja potiče od relativno povoljnih prirodnih uvjeta, koji pogoduju razvoju poljoprivredne proizvodnje. Međutim, poljoprivreda ovog područja nije bila razvijena u onoj mjeri u kojoj je imala mogućnosti, a razlozi su višestruki: pretjerana usitnjenost posjeda, slabo organizovana poljoprivredna proizvodnja (domaćinstva orijentisana na sitnu proizvodnju i proizvode prema vlastitim potrebama), slaba uravnjenost terena, što otežava primjenu mehanizacije itd.

               Tabela 25.  Struktura površina po načinu korištenja na području Žepe 1991. godine

Struktura površine po načinu korištenja	ha	%
Oranice i bašte	780	9,5
Voćnjaci	60	0,8
Livade	1418	17,2
Pašnjaci	676	8,3
Šume	5114	62,3
Neplodno	152	1,2
Ukupno	8200	100

Na osnovu podataka iz tabele može se zaključiti da na području Žepe najviše površina zahvataju šume (62,3 %)  i livade (17,2 %). 

Oranice i bašte zahvataju samo 9,5 % površine. Šume i pašnjaci su, uglavnom, bili u državnoj svojini, a oranice, bašte, livade i voćnjaci u individualnom vlasništvu.

Ukupne površine oranica i bašta nisu bile dovoljne za razvoj ratarske proizvodnje, ali su klimatski i pedološki uvjeti bili relativno povoljni.

Najviše zasijanih površina je bilo pod kukuruzom. Pored toga, na ovom području dobro su uspijevali: pšenica, raž, ječam, zob, te krmno bilje kao što su stočna repa i djetelina. Od povrtlarskih kultura najviše se uzgajao krompir, luk, grah, paprika i paradajz.

Uz zemljoradnju veliki značaj za stanovništvo Žepe je imalo i stočarstvo, koje je ovdje, uglavnom, imalo ekstenzivni karakter. Uvjeti za uzgoj stoke su bili vrlo povoljni, ako se uzme u obzir da su livade i pašnjaci zahvatali oko 2094 hektara površine. Najviše su se uzgajale ovce, goveda i živina.

Iz tabele se može zaključiti da se stočni fond u periodu 1981-1991. značajno smanjio, što je rezultat procesa deagrarizacije koji je zahvatio područje Žepe 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća.

Tabela 26.  Stočni fond na području Žepe prema popisima 1981. i 1991. godine

Godina popisa	Konji	Goveda	Ovce	Svinje	Živina
1981.	73	1955	3746	26	1714
1991.	20	1436	2591	11	1424

U voćarstvu žepskog kraja najveći značaj je imala šljiva požegača. Iako se uzgoj voća odvijao na tradicionalan i zastario način uz malo savremenih metoda, ipak su se dobijali relativno visoki prinosi. Prinosi šljive dijelom su korišteni za sušenje u sušnici koja je otvorena 1961. godine, a dijelom za proizvodnju alkoholnog pića. U žepskoj sušnici, prema lokalnim izvorima, 60-ih godina  prošlog stoljeća se sušilo 40-60 tona kvalitetne šljive i proizvodilo u prosjeku oko 4000 litara rakije. 

Osim šljive, na ovom području postoje dobri uvjeti za uzgoj jabuke, kruške i oraha.

Zahvaljujući klimatskim prilikama, obilnoj i raznovrsnoj paši, na ovom području postoje i veoma povoljni uvjeti za uzgoj pčela, a nezagađena voda i hidroakumulacija na Drini pruža uvjete za uzgoj ribe. Ovim se djelatnostima do sada nije poklanjalo dovoljno pažnje.

Današnja poljoprivredna proizvodnja je neuporedivo manja nego prije rata, ali se povratnici, nešto uz pomoć donacija, nešto vlastitim sredstvima i velikim trudom, grčevito bore za opstanak.

Tako je, prema lokalnoj evidenciji, u ovih nekoliko godina izgrađeno 95 štala, nabavljeno je preko 1000 ovaca, oko 100 krava, 70 koza, 4 konja, oko 300 košnica pčela, četiri traktora i 13 motokultivatora. 

Žepljaci su dobrim dijelom iskrčili i očistili svoje stare voćnjake, a zasadili su i preko 8000 novih sadnica različitog voća, najviše šljiva.

Na ušću Žepe u Drinu, na hidroakumulaciji, izgrađen je veliki ribnjak u privatnom vlasništvu.

                  Šumarstvo

Jedna od značajnih privrednih djelatnosti na ovom prostoru bilo je nekada  šumarstvo. Šume zahvataju, kako je već rečeno, 5114 hektara ili 62,3 % površine Mjesne zajednice Žepa, a prema popisu 1991. godine u šumarstvu je bilo zaposleno oko 7,5 % aktivnog stanovništva.  

Upravljanje i eksploataciju šuma vrši Šumsko gazdinstvo „Sjemeć“ sa sjedištem u Rogatici. Najznačajniji rejoni eksploatacije su Devetak, Bokšanica i Ratak, a preovladava eksploatacija četinara.

Danas, sa područja Žepe nema zaposlenih u ovoj djelatnosti, i Žepa, nažalost, nema nikakve koristi od eksploatacije ovog resursa.

        Industrija, građevinarstvo i energetika

Na području Žepe nije bilo značajnijih industrijskih kapaciteta, osim sušnice šljiva i manjeg pogona za proizvodnju dječije konfekcije. Oba pogona su u potpunosti uništena u toku rata.

Danas na području Žepe egzistira građevinska firma „Žepa-Inženjering“, u privatnom vlasništvu jednog povratnika, a sa radom uskoro počinje i fabrika za preradu voća, povrća i ljekobilja, te punionica pitke vode, u vlasništvu istog čovjeka.

Ove firme zapošljavaće nekoliko desetina radnika.

              Rijeka Žepa ima značajan hidroenergetski potencijal koji nije iskorišten. Nakon Drugog svjetskog rata na rijeci Žepi je funkcionirala jedna mala centrala protočnog tipa, koja je snabdijevala sela Žepu i Stop električnom energijom, dovoljnom samo za osvijetljenje. Pored toga hidroenergija Žepe je korištena za rad vodenica. Nekada ih je, prema mjesnim izvorima, bilo ukupno 17, a danas postoji samo jedna koja ne radi. 

               Saobraćaj

Još u osmanskom periodu preko Žepe je prolazio put, koji se u Višegradu odvajao od starog stambolskog druma i nizvodno pratio lijevu obalu Drine. Upravo na toj trasi je izgrađen i poznati Most na Žepi, glavni junak iz istoimene Andrićeve pripovijetke. 

Za vrijeme austrougarske uprave, od Han-Pijeska, preko područja Žepe, izgrađena je željeznička pruga uskog kolosijeka, namijenjena prvenstveno za transport drveta. Ova se pruga završavala u kanjonu Drine, odakle je transport drveta nastavljao vodenim putem.

Nakon Drugog svjetskog rata (1962. godine), pruga je ukinuta, a Žepa nije povezana kvalitetnom saobraćajnicom sa susjednim gradovima. Prema Rogatici i Han Pijesku iz Žepe su vodili makadamski putevi. Najbliži asfaltni put je bio udaljen 12 kilometara od Žepe, a izgrađen je za potrebe eksploatacije šumskih resursa Devetaka i Bokšanice.

Saobraćaj na području Žepe bio je, dakle, nedovoljno razvijen prema potrebama stanovništva, i to je bila jedna od najvećih kočnica privrednog razvoja ovog kraja.

Od 2005. godine Žepa je povezana asfaltnim putem sa Han-Pijeskom, a od 2007. godine i sa Rogaticom, što je bila velika potpora održivom povratku na ovom području.

Redovnih autobuskih linija nema. Putuje se automobilima ili povremeno privatnim kombi-busevima.

 

Trgovina, ugostiteljstvo i turizam

Glavno obilježje i ovih privrednih djelatnosti je nedovoljna razvijenost. Trgovina na području Žepe se svodila na snabdijevanje stanovništva osnovnim životnim artiklima i trgovinu stokom. Na cijelom području bilo je devet prodavnica i jedna poljoprivredna apoteka, a danas postoji samo jedna trgovačka radnja.

Od ugostiteljskih objekata Žepa je imala jedan motel, koji je potpuno uništen tokom rata, i dva ugostiteljska objekta u privatnom vlasništvu. Na Perućačkom jezeru u Slapu bio je jedan ugostiteljski objekat i bungalovi u državnom vlasništvu. Danas na području Žepe nema ugostiteljskih objekata, ali je u toku izgradnja jednog privatnog hotela na Jezeru. 

Turizam na ovom području ima dobre pretpostavke ako se u obzir uzmu prirodni potencijali kao što su prirodne rijetkosti, očuvana ekološka ravnoteža, bogatstvo flore i faune, velika šumska prostranstva i čiste vode, te kulturno-historijsko naslijeđe: kameni most na Žepi, stari grad Vratar, nekropole stećaka, Redžep-pašina kula itd.

            Uz ove pretpostavke, te izgradnju saobraćajne infrastrukture i smještajnih kapaciteta, Žepa ima solidne mogućnosti za razvoj mnogih vidova turizma.