»Na svašta se moglo pomisliti pre negoli na tako čudesnu gradjevinu u rastrganu i pustu kraju. Izgledalo je kao da su obe obale izbacile jedna prema drugoj po zapenjen mlaz vode, i ti se mlazevi sudarili, sastavili u luk i ostali tako za jedan trenutak, lebdeci nad ponorom. Ispod luka se videlo, u dnu vidika, parče modre Drine, a duboko nad njim je grgoljila zapenjena i ukroćena Žepa. Dugo oči nisu mogle da se naviknu na taj luk smišljenih i tankih linija, koji izgleda kao da je u letu samo zapeo za taj oštri mrki krš, pun kukrikovine i pavite, i da će prvom prilikom nastaviti let i isčeznuti.«
(Ivo Andrić, Odlomak iz pripovijetke „Most na Žepi”)
Žepa, malo mjesto u istočnoj Bosni, poznato ranije uglavnom po Andrićevom „Mostu na Žepi”, krajem prošlog stoljeća postalo je poznato i po herojskoj borbi Žepljaka za opstanak na ovom prostoru i, nažalost, njihovom raseljavanju po cijelom svijetu.
U naučnoj literaturi, posebno geografskoj, ovaj prostor se veoma malo spominje, a podaci pojedinih istraživanja su uglavnom šturi i zastarjeli.
Iako je svojim prirodnogeografskim obilježjima, osobenim reljefom i klimom, vodama, šumskim prostranstvima, ali i kulturno-historijskim naslijeđem ovaj prostor, izuzetno zanimljiv i neobičan, vrlo malo je privlačio pažnju naučnika, istraživača i umjetnika.
Nema komentara:
Objavi komentar